04.07.2005., ponedjeljak
SLAVNA HRVATSKA POVIJEST
|
Ovih dana kao što znamo izašla je Thompsonova pjesma "Dolazak Hrvata",tom pjesmom jasno je poručeno svima četnicima i jugoslavenima da smo mi autohtono stanovništvo na ovim prostorima i da Hrvati nemaju nikakve zajedndičke korijene ni sa srbima ni sa drugim nekim "jugoslavenima". Potaknut tom pjesmom želio bih vas još jednom podjsjetiti na slavnu Hrvatsku prošlost kroz čitav niz stoljeća,od doseljenja pa do dvadesetog stoljeća.Pa pogledajmo kratki pregled:Još mnogo stoljeća prije, nego što je stvorena hrvatska država na Jadranu bio je hrvatski narod već potpuno organizirano vojničko tijelo u području Visle i Buga. No ni to nije bio prvotni život organizirane hrvatske narodne zajednice. Prvi spomen hrvatskoga imena imademo u natpisima iz II. i. III. stoljeća u Tanaisu, na utoku Dona u Azovsko more, gdje je danas grad Azov. Ti natpisi, u kojima se spominje hrvatsko ime glase »Horoath« i » Horovath«. Po svome podrietlu Hrvati uopće nisu Slaveni, nego su, kako se danas u poviestnoj nauci obilno tvrdi, iranskoga podrijetla. Ime Hrvat, porijeklo i ime banske časti kao i nazivi »Bijela« i »Crvena« Hrvatska dadu se potpuno razjasniti samo uz pretpostavku da su Hrvati iranskog podrijetla. Pleme Hrvata, koje je u doba rimskih careva živjelo na zapadnom Kavkazu bilo je jedna od grana kavkaskih Iranaca. Za vrijeme hunske provale koncem IV. vijeka iranski Hrvati kao i Anti bili su kao saveznici prisiljeni ući u hunski imperij. Hrvati se naseliše iza Karpata i pokoriše Slavene. Vladajući nad Slavenima Hrvati poprimiše slavenski jezik i običaje. Život Hrvata na medji kavkaskog gorja i ruskih ravnica prvo je razdoblje hrvatske povijesti. Prodrijevši prema sjeverozapadu i došavši s Antima u V. vijeku u veliku antsko-slavensku državu, Hrvati su dali Slavenima oružje i organizaciju. Hrvati su u prvom redu bill vojnički narod, narod konjanika. I tu u životu iza Karpata, vladajući nad širokim slavenskim masama, Hrvati proživljavaju drugo svoje povijestno razdoblje. Tu je stvorena druga Hrvatska iza one prve na rubu kavkaskog gorja. U VI. vijeku zbog pritiska Avara razbija se antsko-slavenski savez. Anti nestadoše, a Hrvati se iza toga podigoše. Hrvati navale na Avare, a jedan dio tog hrvatskog naroda iranske organizacije a slavenskog jezika, provali sve do Jadrana, uništi avarsku vlast i stvori južnu, treću Hrvatsku. Ovdje na Jadranu započinje treće razdoblje hrvatske povijesti. Od VII. vijeka postoje dvije Hrvatska. Jedna je starija Hrvatska matična zemlja, koja se neprestano pomiče, a u X. vijeku dopire čak u Šlesku, a druga je novostvorena Hrvatska na Jadranu. Iza sloma Avara sjeverna se Hrvatska silno jača. Država Sama bila je takodjer hrvatska, a u njoj je bio zametak velike sjeverne Hrvatska. Druga slavenska država, Svatopluka takodjer je bila pod snažnim utjecajem svoje unutrašnje hrvatske jezgre. Početkom XI. vijeka utaplja se na sjeveru Hrvatska u Poljskoj. U XII. vijeku nestaje na sjeveru hrvatsko ime. Gotovo pet vijekova živjele su dvije Hrvatske: velika sjeverna, koja se prostirala na podrueju Visle, Sana, Odre, Sudeta i Tatra, i južna Jadranska Hrvatska. Vrijeme od sedmoga do desetoga vijeka je razdoblje najveće ekspanzije hrvatskoga naroda. Iza avarskoga poraza pod Carlgradom 626. probijaju se postepeno i u nekoliko navrata osvajaju na jugu oko Jadrana sedam hrvatskih piemena velike površine tla. Mnogo podataka o tome dao nam je car Konstantin Porfirogenet. Vojnički organizam, hrvatski narod s ratničkim borbenim duhom, koji je na sjeveru od slavenske mase stvorio državni narod, ovdje na jugu zauzima prostore, koji uz današnje hrvatske zemlje obuhvaća i Crnu Goru, zapadnu Srbiju i Sloveniju. Na području od preko 150.000 četvornih kilometara, gdje su već bile naseljene slavenske mase, hrvatski ratnici organizirani vjerojatno u konjaničkim skupovima stvaraju četiri hrvatske države. Te su države bile Bijela Hrvatska, Crvena Hrvatska, Panonska Hrvatska i Karantanska Hrvatska. Na širokim područjima oko Jadrana pa sve do Visle se u to vrijeme, kad je hrvatska nacionalna ekspanzija bila u tim vremenima na vrhuncu, prostire vlast hrvatskih plemena. Bijela se Hrvatska prostirala od dijelova Istre do Catine u Dalmaciji, pa do početaka posavske i pokupske ravnice i do Drina. Panonska se Hrvatska prostirala oko Drave, Dunava, Mure i Save. Crvena Hrvatska se sterala oko Neretve, Skadarskog jezera i Bojane tako da je obuhvatala i današnju Crnu Goru i sjevernu Albaniju. Četvrta hrvatska država, Karantanska Hrvatska imala je svoje središte na Gosposvetskom Polju u Koruškoj. U VII. vijeku pokrštavaju se Hrvati na jugu. U Panonskoj Hrvatskoj jedan od poznatijih hrvatskih knezova bio je Ljudevit Posavski (819. do 823.) dok je u to isto vrijeme u dalmatinskoj Hrvatskoj vladao knez Borna. Ljudevit Posavski vodi borbe sa Francima, a tu mu pomažu i karantanski Hrvati. Iza smrti Ljudevitove spominju se u Panonskoj Hrvatskoj knezovi Ratimir i Braslav. U isto vrijeme Hrvati u Dalmaciji vode borbu s Mlečanima koji su nakon svog poraza godine 839. morali plaćati Hrvatima danak za slobodnu plovidbu hrvatskom obalom. Od poznatijih hrvatskih knezova u dalmatinskoj Hrvatskoj spominju se: Višeslav oko 800, spominjani Borna od 810—821, Vladislav 821—830, Mislav 830-845, pa slavni osnivač dinastije Trpimirovića Trpimir (oko g. 845. do 864.). On je utemeljitelj dinastije, koja je vladala hrvatskim kraljevstvom do 12: vijeka. Za njegovo vrijeme u ispravama se hrvatska država spominje kao »Regnum Croatorum«, a u jednoj njegovoj darovnici spominje se prvi puta ovdje na jugu hrvatsko ime godine 852. Iza Trpimira vlada poznati ratnički knez Domagoj od 864.—876. Knez Branimir vlada od 879.—892., a od 892.—910. vlada knez Mutimir. Prvi hrvatski kralj bio je Tomislav, kojemu kao knezu posla krunu rimski Papa. Slavno je vladao od 910.—928. Za njegovo vrijeme Hrvatska je bila velesila. Vojnička snaga Hrvata poznatih u to vrijeme po svuda po njihovim ratničkim sposobnostima, najbolje se vidjela po brojčanoj snazi hrvatske vojske. Hrvatska proživljava kroz nekoliko vjekova slavno doba svoje snage i veličine. Ona je velesila na jadranskoj obali i u zemljama oko Jadrana. Nasljednici Tomislava bili su: Trpimir II. (od 928.—935.), Krešimir I. (od 935.—945.), Miroslav (od 945.—949.), pa Mihajlo Krešimir II., koji je vladao od 949.—969. Snažan je vladar bio i kralj Stjepan Držislav (969.—997.). Iza njega vladaju Svetoslav od 997.—1000. i Krešimir III. od 1000. do 1030., dok je u isto vrijeme s Krešimirom III. vladao i Goslav od 1000.—1020. Nasljednik Krešimirov bio je Stjepan I. (1030.—1058.), a njegov sin bio je slavni hrvatski vladar i junački kralj Petar Krešimir IV. Doba njegove slavne vladavine bilo je od 1058.—1074. Hrvatska je u to vrijeme bila snažna i velika. Kratko vrijeme iza Krešimira IV. vladaše Slavac (od 1074.—1076.), a od 1076.—1089. vladao je slavni hrvatski kralj Dmitar Zvonimir. Iza njega kraljevahu Stjepan (1089. do 1090.) i Petar Svačić, koji poginu kao posljednji, hrvatski vladar većeg dijela Hrvatska u planini Gvozdu braneći Hrvatsku od nasrtaja madjarskoga kralja Kolomana. Nekoliko vijekova borbe s Turcima stvarno je značilo i uspon islamskog dijela Hrvatska i snažnu afirmaciju bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata pod Turcima. Kroz nekoliko vijekova Hrvatska osjeća svu težinu svoje graničarske uloge. Slavni hrvatski ratnici, medju kojima su senjski uskoci imali posebnu slavnu ulogu, dostojno su osvjetlali hrvatsku hrabrost i junaštvo. No Hrvatska stalno misli na svoju samostalnost. Jedan od najsnažnijih pokušaja za ostvarenje hrvatske države u torn vremenu bio je junački podvig članova prastarih hrvatskih velikaških porodica, upravo suverenog značaja, Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana. Početkom 19. stoljeća u Banskoj Hrvatskoj sve više raste ogorčenje protiv imperijalističkih madjarskih nastojanja. Hrvatski gradjanski krugovi, a naročito brojno hrvatsko djačtvo, zadojeno preporodilačkim idejama Ljudevita Gaja najavljuje odlučnu borbu protiv šovinističkih madjarskih težnji. Sukob s Madjarima došao je u otvorenu borbu u godini 1848., kada je hrabra hrvatska vojska pod vodstvom slavnoga bana Jelačića provalila u Madjarsku i pobijedila Madjare. Kao plaću za svoje držanje u sudbonosnoj 1848., kad su spasili previše lojalni Hrvati dinastiju Habsburg, dobiše apsolutističku vlast. U drugoj polovici prošloga stoljeća na hrvatskoj političkoj pozornici pojavljuje se snažna politička ličnost, najsnažnija od najvećih Hrvata. Bio je to Otac Domovine Dr. Ante Starčević i Dr. Ante Pavelić. Povijest dvadesetog stoljeća od prvog pa drugog svijetskog rata,Domovinskog rata obradit ću jednom drugom prilikom i mnogo opširnije. |
